Znamenitosti grada Buja

Objava: 03.03.2013.

Posebno značajni spomenici grada Buja su: Dvorac Rotta u Momjanu, Crkva Sv. Servula u Bujama, Crkva Majke Milosrđa u Bujama, kula Sv. Martina te niz manjih crkvica lokalnog značaja.

Starogradska jezgra Buja

Starogradska jezgra Buja smještena je na vrhu brežuljka, na istaknutom položaju koji dominira širom okolicom i kontrolira putove prema kontinentu na sjeveru i prema moru na zapadu.

Visoko na 222 metra nad morem, Buje privlače svojom karakterističnom krunom u čiji su netaknuti sklad umetnuta dva vitka zvonika i niska krovova koji se ljupko spuštaju prema dolini u podnožju.

Na tom položaju dugi je kontinuitet naseljavanja, od prapovijesne gradine, kasnoantičkog naselja – refugija, kroz srednji vijek kada je pod vlašću akvilejskog patrijarha. Pri se put spominje 981. godine u povelji akvilejskog patrijarha Otona II kao Castrum Bugle.

Pod Venecijanskom je vladavinom od 1412 godine. Na brežuljku sv. Margarete (Školski brijeg), istočno od Flavijevske ceste, istražena je srednjovjekovna nekropola iz 7. i 8. stoljeća. Uspon prema povijesnoj jezgri izlazi na proširenje Le Porte (Vrata) sa vidikovcem, danas Trg Slobode koji je tradicionalno sastajalište bujaca i povijesna točka grada jer je na tom mjestu bila gradska vijećnica i stari sajam (Sucolo). Ovdje su i crkva majke Milosrđa iz XV. st. sa venecijanskim zvonikom iz XVII. st. i etnografski muzej koji je podignut nad uličnim prolazom, odnosno, nad «drugim» gradskim vratima, a činila su dio zadnjeg obrambenog zida podignutog u XVII. stoljeću. S ovog trga ulazilo se u unutrašnjost naselja, zaštićenog i zatvorenog u pojas zidina oko vrha brijega kroz dvoja glavna vrata koja više ne postoje: Velika vrata na početku «Sucola» od kojih je ostalo svega nekoliko naznaka i Vrata sv. Leonarda kao dio istoimene kule na ulazu u «Vilu». Zapadna vrata koja još postoje zaštićena su izuzetno velikom kulom sv. Martina, a vode prema crkvici sv. Martina iz XVI. st. Na istoimenom groblju koje je preuređeno u spomen-park. Od mnogobrojnih kula obrambenog sustava još je moguće djelomice vidjeti i četverokutnu kulu. Župnu crkvu sv. Servula, kasnopalladijevskog tipa, jednobrodnu s bočnim kapelama sagradio je na mjestu nekadašnjeg Jupiterovog hrama a kasnije trobrodne crkve Giovanni Dongetti iz Pirana 1754. a dovršio 1769. Antonio Naiber iz Kopra. U zidove crkve ugrađene su brojne antičke i srednjovjekovne spolije. Zvonik od pedeset metara iz 16. stoljeća u akvilejskom stilu sa osmerokutnim zabatom odvojen je od crkve, a u pročelja su ugrađeni grbovi podestata, sati reljef lava sv. Marka. Ovaj zvonik koji je nacrtan i na gradskom pečatu iz XIII. st. bio je izvidnica i stražarnica za sigurnost cijelog područja pa su Buje zaslužno nosile naziv «straža Istre». Na trgu do crkve je plemićka palača gotičko-venecijanskog stila iz 1485. godine koja je neko vrijeme bila i sjedište podestata. Nasuprot njoj je gradska vijećnica, zatim škola, podignuta na temeljima biskupske palače u neoklasicističkom stilu iz 1878. godine, s ugrađenim mletačkim lavom koji je stajao na srušenim Velikim vratima. Ispred zvonika nalazi se kamena baza za zastavu, nekada stup srama iz 17. stoljeća. Iz ovog središnjeg prostora dijele se uličice u vidu paukove mreže popločenje kamenom pješčanikom.

U podgrađu nastalom širenjem grada u 15. stoljeću izvan prvobitne jezgre izgrađena je 1497. crkva sv. Marije Milosrdnice, proširena 1583. i 1832. sa zvonikom uz južno pročelje. Na njezinom sjevernom pročelju sačuvan je renesansni portal iz 1497 godine s natpisom koji spominje donatora Pavla Račicu, a pripisuje se klesaru Mateju iz Pule. Nizovi kuća u jugoistočnom i jugozapadnom podgrađu nastajali su tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Iz razdoblja potkraj 19. stoljeća potječe nekoliko klasicističkih palača. U gradu su i crkve. Sv. Ivana iz 15. stoljeća i sv. Martina na starom groblju izvan zidina iz 1593. godine s visokorenesansnim portalom. Od XVIII st. naselje se proširilo i izvan obrambenih zidina i oblikovalo nove gradske četvrti: San Giacomo, Lamu, Sv. Margeritu (Školski brijeg) i Stanicu, a sada su to trgovački, administrativni, kulturni, školski i sportski punktovi grada. Posebnu vrijednost ima karakteristična vizura grada na vrhu brežuljaka, opasana zidinama sa zelenim pojasom na padinama oko grada, s posebno vrijednim pogledom sa jugozapada i sjevera.

Kulturno-povijesna cjelina utvrđenog naselja Kaštel

Utvrđeno naselje Kaštel smješteno je na dominantnom brežuljku iznad rijeke Dragonje uz cestu Buje-Dragonja-Koper. Arheološkim istraživanjima paljevinske nekropole iz 8.-6.st. pr. Kr. potvrđeno je postojanje prapovijesnog gradinskog naselja. Naselje se prvi put u povijesnim izvorima spominje 1064. godine kao posjed piranskog plemića Artuika. Od 1102. godine pod vlašću je akvilejskog patrijarha, koji preko postavljenog gastalda u Kaštelu upravlja cijelom sjevernom Istrom. Godine 1420. potpada pod Veneciju koja u njega naseljava stanovništvo iz Dalmacije. Od 1518. godine u privatnim je rukama i do kraja 18. stoljeća više puta mijenja vlasnike.

Današnji ostaci utvrde samo djelomično ukazuju na njegovu važnost kroz povijest. Ostaci bedema građeni fino klesanim i pravilno slaganim kamenim kvadrima uočavaju se sa južne strane naselja. Kuće nastale nakon prestanka funkcije utvrde prislonjene su jednim zidom na bedeme čime su omogućile njihovo djelomično očuvanje. Sa zapadne strane naslućuju se mogući ostaci četverokutne kuće i gradskih vrata. Komunikacije središnjeg unutrašnjeg prostora naselja popločene su kamenim škriljama složenim «na nož».
U podnožju kaštela smjestila se župna crkva Sv. Sabe, izgrađena 1869. godine na mjestu starije sakralne građevine. To je jednobrodna građevina s dvjema bočnim kapelama, okolo koje je mjesno groblje.

Bujsko je područje bogato spomenicima kulturne baštine. Oni svjedoče o kontinuitetu bivanja na ovim prostorima iz prethistorijskog doba.

Zaštićena kulturna dobra su:

a) urbanistička cjelina grada Buja
b) gradski fortifikacijski sustav
c) kultivirani krajolik humka akropolskog naselja Buje
d) arheološko nalazište na lokalitetu Sv. Margareta
e) hirorheološka zona od granice Slovenije do Umaga

Preventivno zaštićena je i urbana cjelina Momjan kao i kultivirani krajolik humka akropolskog naselja Momjan.

Evidentirana su sljedeća nepokretna kulturna dobra: ruralne cjeline Bibali, Brda, Brešani, Brič, Bucaji, Brešani, Buroli, Dramac, Gamboci, Kaštel (zajedno sa kultiviranim krajolikom humka, arheološko nalazište), Kontarini, Krasica, Kremenje, Kršete, Kućibreg, Lalovići, Lozari, Ljubanija, Marušići, Merišće, Montrin, Oskuruš,
Pliski, Smilovići, Sv. Mauro, Šajini, Tarkusi, Triban, Vinjarija, Vižinada i mnogi drugi.

Spomenici kulture:

Dvorac Rotta
Momjanski zvonik
Parenzana
Park šuma Kanedo
Stara uljara Buje
Ulica Belvedere u starogradskoj jezgri Buja
Trg Sv. Servula u centru starogradske jezgre Buja
Kuća s biforom
Kula Sv. Martina
Vinarski podrum
Gradske zidine
Staro groblje Sv. Martina
Zvonik Buje
Gradski zvonik Buje i sat
Trg uz kulu ili groblje
Kula – vidikovac
Zidine na Trgu slobode
Ulaz ispod muzeja
Romanička bifora
Reljefi
Kamena baza za zastavu, nekada stup srama iz 17. stoljeća
Potok Argilla, mlinovi, kanali za dovod vode
Potok Bazuje, mlinovi za brašno
Spilja Cingarella, arheološko nalazište
Crkva Sv. Antuna opata u Lozarima
Crkva Sv. Ivana Krstitelja (na groblju) Merišće
Crkva Sv. Jakova u Brdima
Crkva Sv. Jurja u Oskurušu
Crkva Sv. Jurja u Tribanu
Crkva Sv. Justine u Kućibregu
Crkva Sv. Katarine na groblju u Oskurušu
Crkva Sv. Lucije (Sorbar pokraj Marušića, groblje)
Crkva Sv. Marije Magdalene, Brič groblje
Crkva Sv. Marije (Fabijančići, desno od ceste Momjan-Kremenje)
Crkva Sv. Martina u Momjanu
Crkva Sv. Mihovila arhanđela nadomak Vižinade, pokraj Kaštela
Crkva Sv. Maura ili majka Božja od Zdravlja u Sv. Mavru
Crkva Sv. Petra i Pavla u Kršetama
Crkva Sv. Petra u Momjanu
Crkva Sv. Petra na području Sorbara
Crkva Sv. Roka na momjanskom groblju
Crkva Sv. Roka u Burolima
Crkva Sv. Sabe, podno Kaštela
Crkva Sv. Stjepana u Krasici
Momjanski izvor: uređeno pojilište i posude za pranje rublja ispod žive stijene

Posebno značajni spomenici grada su: Dvorac Rotta u Momjanu, Crkva Sv. Servula u Bujama, Crkva Majke Milosrđa u Bujama, kula Sv. Martina te niz manjih crkvica lokalnog značaja.

Dvorac Rotta u Momjanu

Momjanski kaštel se u literaturi spominje 1234. godine. Kao njegov tadašnji vlasnik i graditelj spominje se Dominus Wosalcus de Mimilano. Kaštel je vjerojatno tih godina i izgrađen. Vlasništvo nad kaštelom se mijenja kroz povijest. Godine 1548. kupuje ga Simone Rota iz Bergama koji ga mijenja i obrađuje čime ovaj kaštel postaje jedan od najznačajnijih i najbogatijih plemićkih kaštela u tom dijelu Istre. Danas su od kaštela preostali obodni zidovi po rubovima platoa, djelomični ostaci zidova palače, a u relativno sačuvanom stanju je jedino visoka kula.

Crkva Sv. Servula

Župna crkva sv. Servula podignuta je na temeljima stare trobrodne romaničko-gotičke crkve iz XIII. st. koju je opisao novigradski biskup Tommasini. Tijekom XVIII. st. zbog čestih boravaka novigradskih biskupa u Bujama postalo je važno duhovno središte.

Graditeljski radovi rekonstrukcije crkve započeli su 1754. godine a završili 1784. godine prema nacrtu arhitekta Zuanna Dongettija iz Milana koje je izgradio piransku župnu crkvu te druge crkve u Istri.
Njegovo djelo kasnije dovršava Antonio Naiber iz Kopra.

Na nedovršenoj fasadi još su vidljivi mnogi elementi stare porušene crkve – žrtvena posuda isklesana u bijelom vapnencu, dijelovi stupova i kapitela, dok je portal s lunetom u obliku morske školjke djelo bujskog majstora graditelja F. Urizija jedini dio pročelja završen u cijelosti. Ova je crkva sagrađena u barokno-klasicističkom stilu, impozantne arhitekture koja se očituje u bačvastom svodu, eliptičnoj kupoli, slavoluku prezbiterija koji podupiru veliki kameni stupovi, širokim vijencima i pilastrima koji stvaraju dojam monumentalnosti i prozračnosti. Prezbiterij je od ostalog prostora odijeljen slavolukom koji podupiru veliki stupovi građeni od jednog jedinog kamenog bloka te mramornom balustradom. Crva ima sedam oltara, a na glavnom oltaru smještena su dva remek djela venecijanskog kipara Giovannija Marchiorija iz 1737. godine a predstavljaju likove sv. Servula i sv. Sebastijana. Ove skulpture zaslužuju osobitu pažnju u umjetničkom opusu ovoga stvaratelja kojega smatraju jednom od najistaknutijih ličnosti unutar venecijanskog kiparskog kruga do pojave Antonija Canove. Na bočnom zidu prezbiterija smještanaje slika «Smrt biskupa Negrija» s panoramom Buja iz XVIII. st. Na zidu u pozadini glavnog oltara nalaze se dvije slike izuzetne umjetničke vrijednosti venecijanskog slikara Giuseppea Camerate s prikazom «Čuda» i «Mučenja sv. Servula», bujskog zaštitnika. Unutrašnje zidove crkve krasi pet velikih platna sa parabolama iz Evanđelja iz XVIII. st. venecijanske izrade, potpisana F.T.P.V. (možda Francesco Trani) i označena godinom 1784. Godine 1794. izgrađeni su i bogato ukrašeni propovjedaonica i biskupski tron. U sredini svoda ističe se veliki luster, djelo čuvene izrade koje je jedno vrijeme krasilo kazalište Tartini u Piranu. Uz mnoga ostala vrijedna djela koja se nalaze u ovome svetištu, potrebno je izdvojiti izuzetno vrijedne orgulje s jednom klavijaturom, djelo venecijanskog majstora Gaetana Callida iz 1791. godine. Neokrnjena originalna prvobitna struktura daje im osobit zvuk koji ih, uz raskošnu baroknu dekoraciju čini jednim od najznačajnijih takvih instrumenata na našim prostorima. Bujske orgulje među rijetkima su sačuvale prvobitnu strukturu što im omogućuje osobitu raskoš zvukovnog timbra.

Crkva sv. Marije Milosrdnice

Nastanak crkve Majke Milosrđa obilježen je čudotvornim događajem koji je odredio njezinu gradnju izvan gradskih zidina. Stari tekstovi donose priču o utemeljenju ove crkve po želji imućnog Bujca Paola Razizze (Pavla Račice) koji se nakon pojavljivanja gospe u snu 1497. uputio u Veneciju da bi nabavio njezin kip. Na povratku nije stigao za dana u Buje, jer je ulaz u grad bio zatvoren, odlučio je odmoriti se i prenoćiti pred gradom. Kad je ujutro htio sa kipom ući u grad, shvatio je da ga ne može podići i pomaknuti ni sam ni uz pomoć drugih. Događaj ga je uvjerio da Majka Božja želi da joj sagradi svetište upravo na tom mjestu – izvan gradskih zidina.

Danas se nalazi na Trgu Slobode, tradicionalnim sastajalištu Bujaca a kojem se nalazi i vidikovac te etnografski muzej. Prva kapela sagrađena je 1498. godine a pripisuje se poznatom klesaru Mateju iz Pule. Vijest o čudesnom događaju proširila se u narodu te je uskoro za vjernike cijele okolice postalo mjesto hodočašćenja i štovanja, pa je shodno tome Općinsko vijeće donije odluku o gradnji crkve. Radovi su završeni 1587. kako stoji i zapisano s vanjske strane nadvratnika lijevih bočnih vrata. Ispred crkve nalazi se pitoreskni «frescal» iz 1590. godine s ogradama i klupama te zvonik visok 22 m sa satom i karakterističnim prolazom. Skladna ali jednostavna arhitektura crkve skriva u svojoj unutrašnjosti umjetnička djela neprocjenjive vrijednosti.

Kip Majke Milosrđa djelo je venecijanske radionice Paola Campse i Giovannija iz Malinesa. Kip je rađen u vivarinijevskom stilu a utjecaj flamanske umjetnosti Giovannija iz Malinesa vidljiv je u dekoraciji «pressbrokata» jastuka i haljine Djevice. Zapravo je to kasnogotička tehnika koja se rijetko susreće u onovremenim majstorskim radionicama u Veneciji pa stoga utoliko važnija jer je pronađena upravo u Bujama. Kip je smješten između kipova sv. Josipa i sv. Servula, zaštitnika Buja i zatvoren rešetkastim pozlaćenim vratašcima izuzetne obrtničke vrijednosti. Povjesničari umjetnosti drže da je ova skulptura među najljepšim drvenim kipovima u Istri. Bočno od glavnog oltara smještene su dvije slike padovanskog slikara Francesca Zanelle iz 1687. godine izuzetno kompleksne ikonografije. Najznačajnije je slika oltarna pala koja prikazuje Djevicu sa sv. Maksimom i sv. Pelagijem biskupom te Luigijem Gonzagom, djelo venecijanskog rokoko slikara Gianbattista Pittonija iz 1740. godine.

Posebno je vrijedan jedini do sada poznati cjeloviti opus venecijanskog slikara Gaspara della Vecchie (1653-1735) koji prikazuje osam scena iz Kristova života. Gasparo della Vecchia (1653.-1735.), sin je poznatih venecijanskih slikara Pietra della Vecchie i Clorinde Regnier. Bio je slikar, glazbenik, teoretičar glazbe a 1714. proglašen je «matematičarom Serenissime». Od čitavog njegovo opusa ostalo nam je jedino osam uljanih slika koje se nalaze u Bujama kao jedini poznati cjeloviti slikarev ciklus, a prikazuju scene iz Kristova života. Iz venecijanskog seicenta je i ograda duž pjevališta s orguljama rezbarena u obliku pozlaćenih kasetona sa tri duguljasta platna koja prikazuju «Susret na zlatnim vratima», «Rođenje Marijino», «Uznesenje Bogorodičino» i «Poklonstvo kraljeva».

Nakon posjete cara Franje Josipa Prvog bujskom svetištu i njegove velike donacije, 1832. crkva je obnovljena i produžena na strani prezbiterija.Tršćanska uprava pokrenula je 1935. godine arhitektonsku i konzervatorsku rekonstrukciju svetišta prema prvotnom izgledu. Sa pročelja su skinute četiri lezene i dva velika prozora te ponovo otvorena središnja rozeta. U unutrašnjosti je strop zamijenjen kasetonima koje je oslikao V. Bergagna. Glavni oltar u središtu prezbiterija umjetnika Mirka Baturića potječe iz 1976. godine, a prikazuje sakramente krunice i evanđeliste.

U svim Mjesnim odborima nalaze se zgrade – društveni domovi koji se koriste kao središte socijalnog, kulturnog i društvenog života grada. Posebno su zaštićeni i objekti gospodarskog značaja koji više nisu u funkciji ali predstavljaju značajne sklopove u smislu zaštite (stara uljara i stari vinarski podrum).
Značajna povijest ovoga područja ostavila je traga na brojnim spomenicima materijalne i nematerijalne kulturne baštine.

Na području grada ne postoje vrijednosti proglašene aktom o zaštiti u smislu Zakona o zaštiti prirode.