Objava: 03.03.2013.
OBILJEŽJA GRADA BUJA
Područje grada Buja nalazi se na sjeverozapadnom dijelu istarskog poluotoka i Republike Hrvatske. Na području od 103,40 km2 živi okvirno 5.300 stanovnika. Grad Buje je smješten između rijeka Mirne i Dragonje. Na sjeveru se prostiru brežuljci Gornje Bujštine, a južno Jadransko more u Kanegri i Piranskom zaljevu, odnosno Savudrijskoj vali.
Zajedno s Umagom, Novigradom, Oprtljem, Brtoniglom i Grožnjanom te brojnim drugim mjestima i naseljima grad Buje čini Bujštinu.
Pejzaž je raznolik i bogat. Široki pojas na sjeveru geolozi nazivaju bujski krš ili sedlasta (antiklinalna) zaravan Buja. Ovdje su česta uleknuća ili doline, pokrivene crvenom zemljom, mjestimice miješanom sa ilovastim naslagama.
Prema dolini Mirne teren se lagano spušta prema ravnici koja se naginje do mora.
Pejzaž je ovdje obogaćen stepenastim terasama koje su zasađene vinovom lozom i maslinom.
Blizina mora i kontinentalnog krajolika, raznolikost mediteranske i blage kontinentalne klime, tradicija u poljoprivrednoj proizvodnji, obrtu, industriji, lovstvu i turizmu, doline i brda, netaknuta priroda, nepostojanje zagađivača okoline, blizina Pule, Rijeke, Kopra i Trsta čine područje Grada Buje atraktivnim područjem istarskog poluotoka.
Grad Buje administrativno je, sudsko i školsko središte Bujštine.
U Bujama su smješteni:
- općinski sud sa gruntovnicom i katastrom,
- osnovne i srednje škole na hrvatskom i talijanskom nastavnom jeziku,
- županijski uredi,
- počasni konzulat Republike Italije,
- carinska ispostava i policijska postaja.
Zbog svoga strateškog položaja Grad Buje značajno je prometno čvorište međunarodnog karaktera.
Najviši red značenja ima cestovni pravac smjerom Pula – Koper-Trst, sada magistralni cestovni pravac. Važan je spojni put kako za povezivanje dviju susjednih republika tako i za povezivanje Republike Hrvatske sa prometnom mrežom Zapadne Europe i obratno. Kroz područje grada prolazi i trasa Istarskog ipsilona.
Prva željeznička postaja je u Buzetu na hrvatskoj strani i u Kopru na slovenskoj strani. U neposrednoj blizini nalaze se i aerodromi: «Portorož» (Sečovlje, Slovenija), «Ronchi dei leghionari» (Trst, Italija) i Zračna luka Pula.
Samo naselje Buje smješteno je na vrhu brežuljka čija se slika javlja u povijesti kao pojam istarskog krajolika – ograničenih formi dobro prilagođenih terenu, vizura i silueta koje poštuju mjerilo ambijenta.
Župna crkva smještena je na gornjem trgu te uz druge građevine iz različitih razdoblja svjedoči o povijesnoj i kulturnoj baštini Buja. Od središnjeg prostora popločene ulice vode do kontrade te na donji trg odakle se vidik pruža do mora. Od kraja XVIII. st. naselje se proširilo izvan obrambenih zidina i stvorilo nove četvrti koje su danas trgovačka, upravna, kulturna, školska i sportska središta.
Područje grada prostire se na nekoliko brežuljaka. Podijeljeno je u nekoliko dijelova, koji su povezani sporednim ili magistralnim cestama.
Dijelovi grada su:
- Sv. Sebastijan – najzapadniji dio i jedan od najmlađe izgrađenih dijelova grada,
- Brolo – nalazi se između Starog grada i Sv. Sebastijana,
- Stari grad – povijesno središte grada,
- Novi dio grada – novoizgrađeni dio koji čini sudsko, administrativno i političko središte grada,
- Rudine – stambeni blok sagrađen sedamdesetih i osamdesetih godina,
- Školski brijeg – središte školstva na kojemu su smještene sve školske ustanove, sportska dvorana i dom zdravlja,
- Monte Bašter – najistočniji dio grada blizu kojeg se nalazi gradsko groblje,
- Stanica – nastala kraj stare Austro-Ugarske željezničke stanice koja je ubrzo postala gospodarski centar Buja.
Osim Buja područje obuhvaća i veća naselja Kaštel, Plovaniju, Momjan, Marušiće, Krasicu i Kršete.
GEOGRAFSKI POLOŽAJ
Grad Buje ima izgled nepravilnog trokuta izduženog prema pravcima istok i zapad.
Pogranični je grad koji graniči sa Republikom Slovenijom, odnosno Europskom Unijom kako na moru tako i na kopnu. Smješten je na sjeverozapadnom dijelu Istarskog poluotoka koji predstavlja i najsjeverniji dio Jadranskog mora.
Na sjeveru je oštro odijeljen od Republike Slovenije pretežito rijekom Dragonjom, na istoku djelomično područjem potoka Bazuje od Općine Grožnjan, na jugozapadu od Općine Brtonigla te na zapadu od Grada Umaga. Morski dio graniči sa Republikom Slovenijom u Piranskom zaljevu, odnosno Savudrijskoj vali.
Čitavo područje grada ima 10.033 ha ili 103,28 km2, od toga 594 ha građevinskog zemljišta odnosno 5%. Od toga je izgrađeno 250 ha ili 2,5%. Područje grada obuhvaća 18 naselja. Prema podacima koji se vode u katastru grad posjeduje visokih 63 ha vodenih površina izuzevši rijeku Dragonju i kanal Sv. Odorika. Najveći dio područja čine poljoprivredne i šumske površine. Dužina morske granice (obale) iznosi 2,5 km.
Kod Kaštela i Plovanije nalaze se dva značajna međunarodna granična prijelaza s Republikom Slovenijom.
Grad Buje pripada u središnje flišno područje (Siva Istra). Ima izraženu morfološku dinamiku (flišni humci i udoline) veći broj stalnih i povremenih vodotoka, veliki broj naselja i izdvojenih dijelova naselja uglavnom niskog vitaliteta i s niskim stupnjem integriranosti prostora osim u neposrednom okruženju većih naselja.
Zbog konfiguracije tla, pogodne klime i laporasto-pješčanog sastava terena koji su terasasti i izloženi suncu, područje Buja izvanredno je pogodno za uzgoj masline i loze. Dvije su vrste tla koja obilježavaju ovaj prostor: crvenica i karbonatno tlo. Dva su mediteransko-klimatski različita područja uzgoja maslina, rubno sjeverno područje i tipično mediteransko.
Područni pojasevi crvene zemlje nataloženi na vapnenastu podlogu stvorili su pašnjake, što je najvažniji preduvjet za razvoj stočarstva. Nanosi zemlje u dolinama pogoduju uzgoju zeljastih kultura. Različitost i obilje mineralnih soli i organskih elemenata stvaraju specifične okuse poljoprivrednim proizvodima: maslinovog ulja, vina, meda, povrća, voća, mesa, divljači, gljiva, tartufa, sira i pršuta. Upravo zato su isti proizvodi svjetski poznati i ocijenjeni kao proizvodi vrhunske kvalitete.
Za područje grada Buja značajna je velika osunčanost tijekom godine, okvirno 2.400 sunčanih sati. Prosječna godišnja temperatura iznosi 13ºC. Prosječna temperatura najtoplijeg mjeseca srpnja iznosi 22ºC, najhladnijeg mjeseca siječnja 4ºC. Tijekom godine prosječno padne okvirno 900 mm padalina/m2.
Izuzetan zemljopisni i prometni položaj predstavlja potencijal koji se može dodatno iskoristiti formiranjem terminala te skladišnih i gospodarskih zona uz glavne prometne pravce.
PRIRODNI RESURSI I OKOLIŠ
Temeljno prirodno obilježje područja grada Buja je raznovrsnost prirodnog pejzaža.
Razlikuje se zaravnjeni dio priobalja na sjeverozapadu i više brežuljkasto i brdovito područje unutrašnjeg dijela (siva Istra). Područje se pretežito sastoji iz sedimenata fliša, najčešće pješčenjaka i lapora, koji se lako troše, pa je izmodelirano bujičnim tokovima i dijelom devastirano (klizišta i erozija).
Od prirodnih resursa najznačajnije su šume, mineralne sirovine, poljoprivredne površine, more, vodne površine, geografsko prometni položaj, kulturne i prirodne znamenitosti.
Šume
Do 1991. u posjedu šumskog gospodarstva bilo je 4 km2 zemljišta dok je trenutno pod šumom 29 km2. Od ukupno 70 km2 poljoprivrednog zemljišta koje je još u društvenom vlasništvu više od 55% čine šume i šumsko zemljište. Šumske površine dijele se na šume gospodarske namjene, zaštitne šume, šume posebne namjene.
Područje je disperzivno pokriveno šumom. Manji šumski kompleksi gotovo su ravnomjerno raspoređeni po cijelom teritoriju. Radi se o prirodnoj submediteranskoj zimzelenoj vegetaciji (lovor, hrast crnika, bor, brnistra, ruj i drugo). Stanje šuma po bonitetu ukazuje na prevladavanje III. i IV. bonitetnog razreda.
Područja koja su predviđena Prostornim planom kao šume mogu se koristiti isključivo na način određen važećim zakonima i propisima iz oblasti šumarstva. Ne mogu se graditi građevine, osim onih koje su dozvoljene važećim Zakonom o šumama.
Šume gospodarske namjene namijenjene su proizvodnji drva i drugih šumskih proizvoda. Zaštitne šume karakterizira funkcija zaštite poljoprivrednog i drugog zemljišta, voda, erozivnih zona, naselja i slično. Šume posebne namjene namijenjene su prvenstveno za odmor i rekreaciju.
Poljoprivredno zemljište
Na području Buja poljoprivredne površine zauzimaju oko 4.400 ha, što čini oko 45% ukupne površine grada Buja. Na vrijedno i osobito vrijedno obradivo tlo (oranice, voćnjaci, maslinici, vinogradi) otpada oko 3.000 ha, tj. oko 30%. Na ostalo poljoprivredno zemljište (livade i pašnjaci) oko 1.500 ha tj. oko 15%.
Područja osobito vrijednih obradivih tala namijenjena su isključivo obavljanju poljoprivrednih djelatnosti. Tu se ne mogu graditi građevine osim potrebnih prometnih građevina i građevina infrastrukture. Ostala vrijedna i obradiva tla namijenjena su obavljanju poljoprivrednih djelatnosti, s mogućnošću izgradnje farmi, vinogradarskovinarskih i voćarskih pogona i sličnih građevina, postavljanja staklenika i plastenika, kao i pratećih uređaja, naprava i slično, a sve u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti.
Poljoprivredne površine na području Buja značajne su u prvom redu za intenzivno vinogradarstvo i maslinarstvo, a zatim povrćarstvo.
Potencijali za intenzivnu poljorivrednu proizvodnju su poljoprivredne površine većih cjelina, koje su ujedno najvrednije. Ta područja se nalaze južno i jugoistočno od centra Buja. Većina ostalih poljoprivrednih površina locirana je u neposrednoj blizini građevinskih područja, a to u velikom uvjetuje način korištenja i organiziranje
poljoprivredne proizvodnje.
Voćarska proizvodnja je ekstenzivna. Revitaliziraju se vinogradi i maslinici, sade se novi. Povrće se uglavnom uzgaja na okućnicama i vrtovima na malim česticama.
Vodne površine
Vodne površine su potoci, bujice, kanali i ostale stvarne vodne površine namijenjene odvodnji oborinskih voda. Na području grada planirana su akumulacijska jezera i retencije.
Prirodne vrijednosti
Cjelokupno područje grada Buja predstavlja izuzetnu i u značajnoj mjeri očuvanu ambijentalnu vrijednost. Iste vrijednosti obuhvaćaju:
- povijesnu graditeljsku cjelinu
- arheološku baštinu
- povijesne sklopove i građevine
- etnološku baštinu
- područja zaštićenih dijelova prirode
Važna je i očuvanost prirodnih vrijednosti, osobito šuma, zaštićenih područja i rijeka.
Na području grada ne postoje vrijednosti proglašene aktom o zaštiti u smislu Zakona o zaštiti prirode.
Prostornim su planom evidentirane sljedeće prirodne vrijednosti županijskog značaja:
- kategorija posebni rezervat – botanički rezervati: značajnije površine prirodnih travnjaka na području Buja, Bibala, Kremenja i Volpije,
- kategorija spomenik prirode – botanički: zeleni hrast kod Markovca,
- kategorija značajni krajobraz – flišni dio od Kaštela do Ćepića (Bujski Kras),
- okoliš povijesnih cjelina: Buje, Kaštel, Momjan,
- kategorija park šuma – Kanedo kod Markovca.
Područje grada Buja bogato je poljoprivrednim zemljištem, koje karakteriziraju manje poljoprivredne čestice. Sve poljoprivredne površine, postojeće i buduće, pored ekonomske posjeduju i bio-ekološku funkciju.
Mjere očuvanja i zaštite kulturnih dobara i dijelova prirode određene su Prostornim planom grada Buja.
More
Području grada Buja pripada maleni dio sjeverne istarske obale Piranskog zaljeva i krajnji sjeverozapadni dio uz državnu granicu s Republikom Slovenijom. Obala je strma i teško pristupačna, bez otoka i hridi. Njena duljina iznosi cca 2,5 km, te je djelomično pogodna za rekreativno kupanje.
Prostornim planom grada Buja određena je namjena morskog akvatorija. More se prema namjeni razgraničava na zone:
- zona pomorskog prometa s plovnim putovima,
- zona sporta i rekreacije,
- zona uzgajališta (akvakultura).
Morske zone pomorskog prometa su: luka Kanegra i preostala površina morskog akvatorija udaljena od morske obale 300 m i više.
Morski putovi su međunarodni i unutarnji a definirani su koridorima u skladu s važećim propisima o sigurnosti pomorskog prometa.
U Kanegri je utvrđena morska luka otvorena za javni promet lokalnog značaja.
Morske zone sporta i rekreacije namijenjene su uređenju plaža, provođenju aktivnosti rekreacije, zabave te privezu brodova.
Morske zone uzgajališta namijenjene su uređenju akvatorija za potrebe uzgoja ribe, školjaka i drugih vrsta namijenjenih prehrani.
PROMETNA I OSTALA POVEZANOST
Cestovni promet
Prema kategorizaciji cesta, područjem grada prolaze:
a) državne ceste: D300 Umag – Buje, D200 granični prijelaz Plovanija – Buje, D21 granični prijelaz Kaštel – Buje, Buje – Ponteporton;
b) županijske ceste Ž5007 (Momjan) i Ž5008 (Triban), županijske ceste Novigrad-Buje, Buje-Triban-Ponteporton;
c) razgranata mreža lokalnih cesta uz velik broj nekategoriziranih cesta.
Na području grada prolaze glavne prometnice s dva međunarodna granična prijelaza prema Puli i Rijeci. Iste prometnice vode prema moru, lukama, regionalnim centrima, industrijskim zonama te na taj način posjeduju strateško značenje.
Gradu najbliža međunarodna zračna luka na području Republike Hrvatske je Pulska zračna luka. Ista je udaljena oko 80 km. U gradu Trstu u smjeru grada Monfalcone u Italiji nalazi se zračna luka Ronchi dei Legionari. Udaljenost iste iznosi okvirno 60 kilometara.
Manje zračne luke nalaze se kod Vrsara i Portoroža na teritoriju Republike Slovenije.
Udaljenost zračne luke Portorož iznosi okvirno 12 kilometara.
Gradom prolaze autobusne linije koje spajaju Hrvatsku, Sloveniju i Italiju.
Redovite su dvije dnevne autobusne linije koje spajaju grad Buje (ujedno i istarski poluotok) sa Italijom.
Na području grada Buja ne postoji željeznički promet. Najbliže željezničke stanice nalaze se u Kopru i Buzetu.
Grad Buje nema organizirani javni lokalni promet.
Nova trasa Istarskog Y
Nova trasa Istarskog Y prolazi u blizini naselja Gamboci i Kukov vrh. Prednost nove trase je da rasterećuje tranzitni promet preko lokalnog područja. Nedostatak je preusmjeravanje velikog dijela turista i poslovnih ljudi čime je minimalizirano zadržavanje istih.
Pomorski promet
Pomorski promet postoji na razini plovidbe ribarsko-rekreativnih plovila građana.
Pomorske veze su iz luke Umag i Novigrad.
Granični pomorski prijelaz Kanegra sezonskog je karaktera, te je isti II kategorije.
Ostale vrste infrastrukturne povezanosti na području grada
Telekomunikacije
Područje grada Buja pokriveno je pokretnom i nepokretnom telekomunikacijskom infrastrukturom.
Nepokretna telekomunikacijska mreža izgrađena je do svih zaseoka i naselja na području grada. Podijeljena je u četiri komutacijska pristupna čvora: Buje, Kaštel,
Momjan i Marušići. Manjim dijelom rubna područja su priključena na druge komutacijske čvorove. Pristupne mreže najvećim dijelom su izgrađene podzemnim bakrenim vodovima. Manjim dijelom nadzemnim za manje zaseoke.
Elektroenergetika
Komutacijski čvorovi su izrađeni u digitalnoj tehnologiji. Spojeni su na nadređeni pristupni čvor Umag. Isti je spojen na svjetlovodni kabel Rijeka-Pazin-Umag-Italija.
Ukupni instalirani kapacitet priključaka za područje grada Buja je 2.850. Iskorišteno je okvirno 80% priključaka. Pristupna mreža ima aktivni kapacitet od 4.800 parica s iskorištenjem od okvirno 50%. Gustoća telefonskih priključaka iznosi oko 39 priključaka na 100 stanovnika.
Na telekomunikacijsku mrežu priključeni su turistički kompleksi i ostali gospodarski subjekti s okvirno 550 internih priključaka.
Područje grada Buja pokriveno je pokretnim mrežama, jednom analognom i jednom digitalnom. Pokrivenost teritorija iznosi više od 90% i obuhvaća više od 95% stanovništva.
