Prealoader

Eventi

U bujskoj Kuli Svetog Martina održana izložba Ivana Zenerovića

Pubblicato: 08.07.2024.

U bujskoj Kuli Svetog Martina održana je izložba Ivana Zenerovića pod nazivom “Nutrina je pravi izgled svijeta” u subotu, 6. srpnja 2024. u 19,30 sati. Izložba je bila izuzetno uspješna i dobro posjećena, privukla je veliki broj posjetitelja koji su s oduševljenjem razgledali radove. Atmosfera je bila ispunjena pozitivnom energijom i umjetničkim nadahnućem, čime je ova večer ostala nezaboravna za sve prisutne.

Riječ umjetnika:

Umjetnost je oduvijek naša svakodnevnica i bez umjetnosti ne možemo živjeti. Umjetnost je isto tako vezana sa psihologijom, psihološkim promišljanjem i sazrijevanjem. Kroz umjetničko istraživanje možemo se doslovno rješavati negativnih emocija i stresa, prebacujući ih na platno ili drug medij, sagledati ih iz drugačijeg kuta i postići neku vrstu emocionalnog olakšanja.

Preusmjeriti pažnju na umjetničko istraživanje bitan je dio za rješavanje negativnih emocija i može poboljšati raspoloženje. Ova je izložba nastala upravo na taj način sa tim ciljem, rješavanje stresa i postizanja emocionalnog olakšanja. Umjetnik kroz slike istražuje soju nutrinu, svoje emocije, soja psihološka stanja. Kroz umjetničko istraživanje istražuje sebe, suočava se sa svojim nutarnjim borbama, strahovima, emocijama i pronalazi emocionalnu stabilnost prebacujući sve to na platno u žarkim kontrastnim bojama, oštrih poteza. Motivi su nadrealistički u jednostavnim formama pomiješani sa ekspresionizmom u potezu i bojama.

L’arte è sempre stata la nostra quotidianità e non possiamo vivere senza arte. L’arte è anche legata alla psicologia, alla riflessione e alla maturazione psicologica. Attraverso la ricerca artistica, possiamo letteralmente sbarazzarci delle emozioni negative e dello stress, trasferendoli su tela o su un altro mezzo, vederli da una prospettiva diversa e ottenere una sorta di sollievo emotivo.

Reindirizzare l’attenzione all’esplorazione artistica è una parte essenziale per affrontare le emozioni negative e può migliorare l’umore. Questa mostra è stata creata esattamente in questo modo con l’obiettivo di risolvere lo stress e ottenere sollievo emotivo. Attraverso i suoi dipinti l’artista esplora la sua interiorità, le sue emozioni, i suoi stati psicologici. Attraverso la ricerca artistica, esplora se stesso, affronta le sue lotte interiori, le paure, le emozioni e trova stabilità emotiva trasferendo tutto questo sulla tela con colori vivaci e contrastanti, tratti netti. I motivi sono surreali in forme semplici mescolati con espressionismo in tratti e colori.

…najprije da se predstavim

zovem se Ivan Zenzerović

…a ovo je moja izložba “Nutrina je pravi izgled svijet” (stih je to i misao velike Vesne Krmpotić) koja bi se još mogla nazvati i metamorfozom ludosti i mudrosti u kaosu slobodoumne ljubavne anarhije, jer to je zapravo moja percepcija svijeta.

božja providnost, kažu potiče napredak civilizacije upravo nadahnućima nas ”bolesnih” ljudi (a ne nekom “zdravom” politikom, bogatstvom i moći).
pojedine stvari koje sam napravio su izrazito tmurne, depresivne ali kadkada me za rukav povuče linija svijetlosti koja je prekrasna i na samom početku nevidljiva a na kraju predivna i ukazuje na mogućnost promijene čovjeka na bolje, te dugoročno pretvara strah u hrabrost a jezu i ravnodušnost u ljubav.

slike možda predstavljaju način kako pobijediti nepravdu koju upravo doživljavam u duši (kao da ne mogu pobijeći od zla koje me neprestano guši). možda Ja to u stvari polagano umirem…a to umiranje može potrajati godinama a možda i samo jedan dan.
po prirodi se ne predajem dok mi nemiri stežu vrat. na trenutak tad nestanem ali…izlaz postoji a ove slike upravo predstavljaju nadu da još uvijek nisam izgubljen ni zaboravljen.
šizofreničar sam koji živi na granici, na margini. nebeski sam čuvar koji putuje svemirom, i tako brodeći pretvaram se u cvijet, ženu, brod pa čak i u leptira koji pluta nad oblacima.

nekima sam slikama ponosan a nekima manje, međutim sve one nastaju u sukobu svijetlosti i tame, ljubavi i smrti i predstavljaju raspoloženja jednog ratnika koji se bori i koji je našao smisao u svojoj beskarakternosti i svoje slabosti pretvara u čežnju za nećim neobjašnjivim pa možda i za čežnju za vjerom za koju posebno treba imati hrabrosti.

ovom nekom slobodoumnom anarhijom sam želio i želim pokazati tematsku lepezu. taj stilski neujednačeni izričaj stvaran iskakanjem iz jedne tematike u potpuno oprečnu, kadkada i nes(p)retnim po(pre)pravljanjem radova od kojih neke stvaram u kratkih pet minuta a druge u pet godina.

ove slike u stvari predstavljaju kamenje koje se pretvara u kapljice vode koje pak nestaju a mene u vanzemaljca koji u kaosu osobne nekontrole zaustavlja svemirsku kocku koja koja se kotrlja tamnim nebeskim asfaltom….kao vremenski policajac na graničnom prelazu.

krug se ponekad zavrti i vanzemaljac postaje ipak duhovno snažan. njegova moć obitava u virtualnom i nestvarnom ali i u realnosti kojoj zna ime. to su zapravo dijametralno suprotni svijetovi koji se upravo sada spajaju kao labudovi u ljubavi.

ja sam mornar koji stvara muziku koja kao u neobičnom vakumu spaja čovjekovo srce sa zvijezdama na nebu i u kojemu plovidba tada postaje privid, privid borbe kao vjetar ljubavi.

mislim da sam čovjek koji je na granici bolesti…niti ću se ikada razboljeti, niti ću ikada ozdraviti.

na kraju bih citirao i Marka Twaina koji kaže:
ne zabrinjava nas ono što ne znamo, nego ono što znamo a nije istina.

…prima mi presento
mi chiamo Ivan Zenzerovic
…e questa è la mia mostra “L’interiore è la vera apparenza del mondo” (i versi e il pensiero della grande Vesna Krmpotić), che potrebbe anche essere definita una metamorfosi di follia e saggezza nel caos dell’amore anarchico dallo spirito libero, perché questa è in realtà la mia percezione del mondo.
la provvidenza di Dio, dicono, incoraggia il progresso della civiltà proprio attraverso le ispirazioni di noi persone “malate” (e non attraverso una “sana” politica, ricchezza e potere).
alcune cose che ho fatto sono estremamente cupe, deprimenti, ma a volte vengo attratto da una linea di luce che è bella e all’inizio invisibile ma alla fine meravigliosa e indica la possibilità di cambiare una persona in meglio, che a lungo termine trasforma la paura in coraggio e i brividi e l’indifferenza in amore.
le immagini forse rappresentano un modo come superare l’ingiustizia che sto vivendo attualmente nella mia anima (come se non potessi sfuggire al male che mi soffoca costantemente). forse in realtà sto morendo lentamente… e quella morte può richiedere anni o forse solo un giorno.
per natura, non mi arrendo quando l’inquietudine mi stringe il collo. sparisco allora per un attimo, ma… c’è un’uscita, e questi quadri rappresentano la speranza che io non sia ancora perso o dimenticato.
sono uno schizofrenico che vive al confine, al margine. sono un guardiano celeste che viaggia nello spazio, e così navigando mi trasformo in un fiore, in una donna, in una nave e perfino in una farfalla che galleggia sopra le nuvole.
di alcune quadri sono orgoglioso e di altre meno, tuttavia, tutti li ho creati nel conflitto tra luce e oscurità, amore e morte e rappresentano gli stati d’animo di un guerriero che sta combattendo e che ha trovato un significato nella sua mancanza di carattere e trasforma la sua debolezze nel desiderio di qualcosa di inspiegabile o forse nel desiderio di fede, per la quale occorre soprattutto avere coraggio.
con questo tipo di anarchia da spirito libero, volevo e voglio mostrare una gamma di tematice. quell’espressione stilisticamente disomogenea creata saltando da un argomento a uno completamente opposto, a volte in modo goffo/infelice rielaborando/riparando le opere, alcune delle quali creo in soli cinque minuti e altre in cinque anni.
Questi quadri in realtà rappresentano sassi che si trasformano in gocce d’acqua che a loro volta scompaiono, ed io in un alieno che, nel caos della personale mancanza di controllo, ferma il cubo spaziale che rotola sull’asfalto del cielo scuro… come un vigile del tempo sulla frontiera.
il cerchio a volte gira e l’alieno dopo tutto diventa spiritualmente potente. il suo potere risiede nel virtuale e nell’irreale, ma anche nella realtà che conosce per nome. questi sono in realtà mondi diametralmente opposti che si uniscono proprio ora come cigni innamorati.
sono un marinaio che crea musica che, come in un vuoto insolito, collega il cuore umano con le stelle nel cielo e in cui navigare poi diventa un’illusione, un’illusione di lotta come il vento dell’amore.
Penso di essere un uomo sull’orlo della malattia… né mi ammalerò mai, né guarirò mai.
alla fine citerei anche Mark Twain che dice:
non ci preoccupiamo di ciò che non sappiamo, ma di ciò che sappiamo non sia vero.

In primo piano

Skip to content